"Bježimo od gluposti što dalje, možda se i uspijemo odmaknuti na vrijeme od te navale teških idiota!"
Razmišljam neko vrijeme o ljudima na sceni, o vrsti ljudi na sceni, kao o karakterima u "Heroes of might and magic III" gdje postoji šest ili sedam dvoraca tematski razdvojenih i svako odigrava svoju ulogu elementa u kojem je svojim karakterom. Tako je slično sa scenom, postoji čitav snop karaktera, kojih ako je više, automatski se nesvjesno grupiraju i tako tvore heroje ritmova i rifova Balkan edition. E, sada bi svaki drugi levat koji piše ovakvo neko sranje krenuo sa uspoređivanjem tih karaktera sa karakterima iz igara ili ih etiketirao i pridodavao im odgovarajuće karakteristike po kojima ih se može uočiti iz aviona, al' eto ja nisam svaki drugi levat, ja sam svaki treći.
Dakle, ja ću za početak objasniti kako scena u ovoj zemlji radi, ako i postoji vrlo je slaba i mizerna i to ne zahvaljujući ljudima, već jebenom sistemu koji ne dopušta ništa što nije u normama komunističkog režima koji su prije vidjeli i drže ga se k'o pijani plota. Neću u politiku, jer ono što ja govorim tiče se i crvenih i plavih, tiče se podsvjesti koja je proprana vrlo jednostavnom shematikom: završi školu, nađi posao, oženi se, napravi nasljednika, rintaj za njega do smrti i umri. Naravno da su se neki odmaknuli još u prošlim vremenima od toga i radili po svome, ali je činjenično stanje da nas je bilo manje na ovoj planeti, svijet je općenito bio malo manje zagađen ljudskom pohlepom i bezdušnošću, pa je automatski pojam vremena kao iluzije bio definiran kao jedna sporija konstanta nego što je to danas. Htjedoh reći kako je prije bilo puno više vremena za sve, ali ne samo vremena već i prostora, manja dostupnost onoga što te zanima, težak put do stvari koje te zanimaju i tako dalje. Takvo vrijeme i ono što je to vrijeme nosilo davalo je mogućnosti ljudima da se razviju na svoj način i ako je to moguće formiraju svoju društvenu skupinu istomišljenika, ali jebi ga, danas je novac ogulio svima i zadnje šanse za ikakvim mogućnostima širenja vlastitih zajednica istomišljenika. Za početak su nas sve razdvojili i nesvjesno zakovali u sobe svojih domova sa Facebook-om, danas je sve puno Facebook ratnika i oni pokazuju da su još mladi na tom internetu, postoje jebači mozgova po internetu koji žive da jebu ljude u mozak neovisno o temi (toj vrsti vjerujem da spadam i ja) i postoje oni koje više ne mozeš ni sa čim naživcirati jer su prošli sito i rešeto internetskog ratovanja po tipkovnici oko ukusa za glazbu, igre, filmove i ostalo. Prije se to riješavalo očima u oči, ekipa u ekipu, uživo su stajale grupe ljudi, a danas su te grupe razbacane na Facebook-u i ako se ne držiš pravila objavljivanja u grupama teško je da će te uopće itko i primjetiti, jer Facebook nije samo socijalna mreža, to je ujedno i bič krotitelja koji satire životnu energiju ljudskog roda. Naravno, da se primjeti kako su ljudi splasnuli po koncertima, kao da se svira zombijima, svi dođu i stoje i bleje u tebe k'o u budalu, a ti se dereš i znojiš na toj bini, proživljavaš kojekakve delirije i baciš pogled na publiku i vidiš hrpu mobitela usmjerenih u tebe jer oni upravo bilježe nove materijale za Facebook i ko prvi pokaže di je bio i napiše nešta cool pokraj slike taj je veća faca u društvu. Pitanje koje se nameće je šta mene pokreće da divljam naspram većine publike koja stoji? Ja bih rekao mindset, ja drugačije razmišljam u samom orijentu, sviram sam za sebe i sebi pravim zabavu a ostali bi se trebali nahvatati na to samo što bi to trebao svatko sebi objasniti, ali nažalost nitko si ne objašnjava jer to je samo par sati vremena naspram daljnjeg života u kojem malo tko i pomisli na taj koncert na kojem je bio. Evo gledam sebe, meni od kada otvorim oči pa sve dok ih ponovo ne zatvorim konstantno grmi neka nabijačina, ili su to Obituary, ili Spudmonsters-i ili Napalm death, ponekad se bacim na Cypress hill, ali stalno je ta underground scena devedesetih dosta pojačana u mojoj sobi, jednostavno volim tu energiju, odgovara mi ta atmosfera i duh svega toga i uz to sve vjerujem da je glazba najjači izricaj osobnosti kod pojedinaca, samo što je danas bačena ljaga na vrijednost glazbe pa se samo prave generički tonovi koje masa lako pamti, a uz to sve pjesme ne sadrže apsolutno nikakve poruke i čak šta više, djeluju ekstra zaglupljujuće. Radi li to netko namjerno kako bi omekšao ovce pred klanje ili je ljudski rod jednostavno potkazao, ko zna, neću ni ulaziti u to jer ne vidim svrhu, ali bit svega je da današnja regularna publika je u mojim očima ravna koncertu odsviranom u praznom klubu. Neke ljude veseli da im koncerti budu puni, al' ja sam radije sretan sa tridesetak ljudi koji su se došli iskreno i opušteno zabaviti i izdivljati na bilo koji način na ta naša sranja, nego te degenerične spodobe koje slikaju sa tim pločicama jadnim i bacaju instant na net.
Nakon dobrog seksa pička drugačije cvili, iliti bolje rečeno, nakon dobrog koncerta moram reći da eto još ima ljudi koje boli kita za sve što sam ranije navodio. Neka je godina koja je, sve šta sam rekao stoji ali svako pravilo ima svoju iznimku, pa tako i ovo koje sam ja postavio u prošlom izlaganju. Pričajući o tim iznimkama govorim o ljudima koji su sa potiljcima doletali i udarali u binu tako da se sve treslo pod nogama, to je za spustit kapu i reći: To ekipa jeb'o te, svaka čast, svaki put kad pomisim da je bolje da se nisam ni rodio, dođe tako neki koncert, ništa veliko, ali nabijeno energijom. Ideja svega je da će uvijek bit šupčina, uvijek će bit papaka, ovih dana ih je više nego ikada, današnja djeca se rađaju, pale internet i misle da su pojeli svu pamet svijeta, a svijet je postojao i prije interneta i prije njih i prije mene i ja često gledam iza sebe kako bih naučio nešta hvale vrijedno i to pretočio u nešta još vrijednije ili barem inovativno u budućnosti, tako se održava scena koliko ja znam. Scena nisu samo bendovi, vjerujem da je to jasno kao dan, scena su bendovi i ljudi koji dočaravaju svojim bićima atmosferu scene. Ja bih rekao da je publika puno bitnija od bendova koji sviraju, mada to uopće nije tako, a to je krivo jer ti ljudi u publici divljaju i daju znoj za energiju kako bi nivo zajebancije otišao na jedan neopisiv i uzvišeni način koji mogu razumjeti samo oni koji su tu stvarno radi te uvrnute agresivne zabave. Valjda je jasno da ja tu radim razliku između utačine i pederskog gurkanja kakvo današnja mladež poznaje. Također nemojte misliti da sam zadrta debilčina koja si preko nabijanja dokazuje muda, nije stvar u tome, stvar je u energiji i u naboju koji isijava iz benda i te jebene publike. Ako je to mekano, mekano je sve i jebeš mekano osim kad pričamo o sisama i dupetima, mada i to nije loše kad je utegnuto, čak šta više...
Evo 2015. je za nama i ja sam odlučio okrenuti novu stranicu u svom životu i nadam se i u životima onih koji će me čitati, pa barem jednom malo razmisliti. Do sada sam bio crn k'o dno bunara puno ulja, pod pritiskom samog sebe, kritizirao sve oko sebe, upirao u sve prstom i divljao na sve moguće načine i onda jednostavno shvatio da ću ispaliti na mozak u procesu, a to nije put. Ne znam da li je lako samo srat, udarat i bit kreten k'o ja, ali eto meni je to išlo i dan danas mi ide olako, ali evo sada sam odlučio da ću umjesto konstantnog sranja probati pozitivnije djelovati na svoju okolinu u smislu kreativnog izražavanja, pravilnog usmjeravanja mladih na puteve koji imaju nekog smisla u odnosu na prošlost. A zašto sve to? Pa nemam pojma, možda postoji mogućnost da ću se ponovno roditi na ovoj tabli na kojoj živimo, šta više moguće je da je ta zemlja jedino što uopće postoji i volio bi se roditi u svijetu barem približno sličnom onome kakvim sam ga ostavio kad budem umirao. Nemojte misliti da vjerujem u reinkarnaciju, vjerujem samo u to da se svemir igra igre skrivača u svakom segmentu svog postojanja, jer je to jedini ultimativni način zabave koji je bezvremenski i podložan evoluciji, ali eto čak i da više nikada ne vidim tu jeftinu kuglicu ili konkavu od zemlje, svejedno ću živjeti i otići u stilu gospodin čovjeka u smislu djela koja ću ostaviti iza sebe i pri tome ne mislim samo na HC vec općenito. Meni je to ravno tome da ako ulazim kod nekoga u kuću, izujem patike da mu ne zaprljam kuću, jer sam obazriv toliko da mi je stalo da se ne iskenjam nekom kao đubre po postojanju i vlasništvu bez razloga. Kako god bilo, uz reinkarnaciju, uz jeftine klince i iznimke u toj oronuloj sceni koji imaju energije za sve one koji nemaju, zbrojem ili oduzimanjem svega, igranje na sigurno je biti častan i produktivan čovjek koji druge tjera na kreativnost koja nije šmokljanska, to znači biti čovjek i to je moja nova odluka za novu godinu i nadam se i vaša, jer budućnost je onakva kakvom je sami ispišemo, sudbina ne postoji osim one koju sami stvorimo, reče Mario Kassar u početku Terminatora 2. Živi bili kroz godinu a i dalje. Živio iskreni hardcore, onaj radi kojeg sam sretan što sam živ. Kako bi rekli moji drugari iz Niša, Street core unity – "Hardcore - more than music, more than life".
Zna li itko šta je stvarno bitno u životu? Šta je stvarno bitno recimo u glazbi, šta je stvarno bitno u HC-u? Ma, evo ja znam odgovor odmah, ne moram razmišljati godinama, istraživati, raditi naučne radove i pisati čitave knjige. Najbitnija stvar je shvatiti tri osnovne stavke u obliku obraćanja samome sebi točno ovim redosljedom:
1. Kako sam bio glup;
2. Čovječe, pa još uvijek sam glup k'o kurac;
3. Probaj malo manje biti glup u budućnosti.
Upitkujući i konstatirajući ove tri stavke prirodno se nameće pitanje u glavi zašto. Zašto sam bio glup, zašto sam još uvijek glup k'o kurac i zašto ne bih bio glup i u budućnosti? Svaki odgovor je jedna vrsta samokritičnosti koja nam svima tako jebeno fali u svakom tenutku ove planete. Hrpa je bendova koja odsvira koncert pa idu okolo k'o lude kuje i ispituju: E je l' ovo bilo dobro, kak se tebi čini? Ali oni su još dobri jer puno je veći omjer onih koji se to ni ne pitaju, već automatski znaju da su carevi bez ikakve provjere. Evo sad sam upravo žderući perecu blejao u Facebook i vidim neki bend kako se oglašava sa strane i kliknem da vidim šta je i vidim neki hardcore punkeri i vidim zadnju objavu: Hvala vam što ste nas pratili, ali zbog nesuglasica u bendu se razilazimo za stalno... do slušanja. Nedavno, možda prije kojih godinu dana čujem jednog domaćeg hip hopera imena Shomy i zgrozim se koliko je to jadno, odem mu dobronamjerno reć da je teška bruka to što radi i da bolje nešta napravi po tom pitanju i dobijem od njega recenicu: Kad ti izdaš album za Croatia records, onda ćemo pričati...
Reklo bi se da me čovjek ugasio, ali kad malo razmisliš, shvatiš da je momak u nekom tripu slave i moći u kojem zapravo ta neka izdavačka kuća izvlači iz njega životnu energiju u zamjenu za neku najminimalniju naknadu koje možda na kraju ni ne bude. Dođem nedavno na koncert i ide tonska proba, dođe jedan bend i odsvira pjesmu, tonac namjesti zvuk da liče na nešta i poslje njih odmah uljeće sljedeći bend koji obavlja sve isto kao i prethodni, a tonac i dalje namješta zvuk po bendu, bez obzira što je onaj prvi bend baš radi toga imao tu tonsku probu, i na kraju zvuk bude namješten po nekoj trećoj varijabli koja nema tek veze sa logikom i zvuk kakav treba od starta izlaziti počne izlaziti tek na glavnom bendu nakon treće ili četvrte pjesme.
Nisam li u pravu kada kažem da su one tri stavke najbitnije tri stavke u životu koje se čovjek može dosjetiti? Tiče se svega. Niste li svi prepunjeni govnima iz medija, ispraznih vijesti, sladunjavih pjesmica bez teme i poruke, šablonskih filmova i površnih igara nove generacije? Šta je problematično u svim navedenim sranjima? Pa sve je glupo k'o kurac, bilo je glupo i biti će glupo k'o kurac dok je planete i civilizacije. Nije potrebno zalaziti u neke velike duhovne sfere, pričati ljudima da trebaju nešta raditi iz duše ili glumiti nekog spiritualnog gurua, presjecimo ta sranja u šutu, budimo iskreni sami prema sebi i jedni prema drugim, glupost je ta glavna stvar za izbjegavanje. Glupost izvire sa svih strana i to netko radi namjerno, pravi od nas svih degenerike, a ja ispadam teoretičar zavjere. Hajde da zajebemo te fore da sam samo paranoičan, ajmo razmisliti ozbiljno i odgovorno s obzirom na situaciju općenito na polju kulture koja je na poražavajućim stazama. Kako popraviti to? Pa inteligencijom, smislenošću, dubinom, tematikom, porukom koja tjera na razmišljanje; ukratko cijedite svi vlastite mozgove puno više planirate li imati veseliju budućnost. Najlakše je srati da je sada vrijeme pred treći svjetski rat, da je sada sve prenapeto i da nikoga ne zanima kultura i glazba ali to je sranje, istina je da se velika većina mladeži zabavlja na sranjima, jer realno za bolje ni ne znaju, nisu na vrijeme prihvatili priključak na te jebene zlatne osamdesete i devedesete i tu su gdje jesu. Šta učiniti? Djelovati na njih maksimalno, djelovati svojim duhom na okolinu koliko god beznadno djelovalo. Reći sami sebi jasno i glasno: Glup si k'o kurac i kritičkim osvrtom na sebe se ispaliti dalje u željenom smjeru. Ono što bi nas sve globalno izvuklo iz tog mulja koji svi osjećaju ali se prave da ga nema je proglašenje dana "Priznavanja glupoće samome sebi", nešto kao nova godina kada svi odbrojavaju i u istom trenutku svi ljudi na planeti začepe face i zažmire na sat vremena i kažu sami sebi one tri stavke. Siguran sam da bi stvari potpuno drugačije izgledale samo da jednom svatko sam sebi iskreno kaže "Bio sam glupan, još uvijek sam glup, moram se potruditi ne biti glup ubuduće!" Rifovi bi zvučali puno bolje, filmovi bi bili puno zanimljivije sranje nego što su danas, igre bi bile ono što su bile kad je carovao Nintendo i Commodore, sve šta znamo bi se tokom vremena ispravilo na neke puno pametnije i samokritičnije staze nego što je danas, jer sramotno je da jedna bakterija bolje razumije i shvaća svoje postojanje od čovjeka. Ne pravi se bahata, ne iskače na nesiguran teren, ne ide tamo gdje joj nije mjesto, naspram čovjeka bakterija nije arogantna i glupa. Rekoše jednom Bad religion-i:
"We're only gonna die"
Early man walked away as modern man took control.
Their minds weren't all the same, to conquer was his big goal,
So he built his great empire and slaughtered his own kind,
Then he died a confused man, killed himself with his own mind.
Ovo se jako poklapa sa svime šta sam napisao ranije oko teme glupoće ljudskog roda. Onaj tko nije u stanju prevesti ovaj tekst tj. ne zna engleski dao Bog da ga nikad i ne naučio u životu. I mada ne volim te jebene pankere previše, jer svi nešta pjevuše veselo, k'o neke tratinčice se njišu, ali ova stvar je bogami pogodak u bulju direkt. Sama srž čitavog ciklusa našeg razvoja. Ajmo jedno filozofsko pitanje: Da li je taj "early man" bio glup? Odgovor je jasan kao dan, naravno da je! Zašto? Pa da nije bio glup, ne bi mu "modern man" uzeo kontrolu. Da li je "modern man" podjednako glup u odnosu na svoju poziciju? Naravno da je! Zašto? Pa uništio je samoga sebe svojim najjačim oružjem - mozgom. Kako? Koristeći ga glupo! Mislite da moderni čovjek nije pred izumiranjem? Osvrnite se oko sebe malo bolje – izbjeglice, nešto prije toga dozvoljeno kupovanje roblja, nedavno u Americi dozvoljeno nošenje oružja po ulici kao na divljem zapadu. Gotovo je sa svime što smo znali kao neku normu objektivne normalnosti. Nisam ja taj koji zvuči kontradiktorno ovdje, ja sam potpuno svjestan da je taj veliki ciklus našeg postojanja točno takav kakvim ga je Bad religion opisao u svom tekstu, ja samo govorim kako i kada znate da je bitka unaprijed izgubljena. Samo se treba viteški boriti do zadnje kapi krvi i ostati ono što jesmo bez obzira na neodobravanje većine ili bilo koje druge prepreke, kompas je postavljen, jasno i glasno. Bježimo od gluposti što dalje, možda se i uspijemo odmaknuti na vrijeme od te navale teških idiota!
Bole Bugarska Skupština
Tekst objavljen u 5. broju Principa >>>
Podeli sa prijateljima:
EmoticonEmoticon