Andrej Korovljev, čuveni reditelj iz Pule, u martu je započeo snimanje dokumentarnog filma o pevaču KUD Idijota – Branku Črncu Tusti, koji je preminuo nakon teške bolesti u 57. godini života. Kud Idijoti su bili pank bend iz Pule, nastali početkom 80-ih godina prošlog veka. Iza sebe su ostavili mnoštvo albuma pevajući o raznim fenomenima koji su ih okupirali u tadašnje vreme. Nakon Tustine smrti 2012. godine, bend je prestao da postoj. Dokumentarac će imati "zadatak" da prikaže kako je bilo živeti i stvarati muziku u tadašnjim uslovima, kako iz ugla reditelja, tako i iz ugla drugih Tustinih savremenika i poznavalaca. Tusta je bio simbol slobodoumnog razmišljanja, borac koji se nikada ne predaje, izraziti antifašista koji je glasno i bez straha govorio o svemu što mu smeta. Za njega često kažu da je bio ideja slobode i solidarnosti...
Kud idijoti su dosta uticali na pank-rok kulturu na prostorima bivše Jugoslavije. Da li se taj uticaj oseća i danas?
Citirati ću Saleta Verudu koji je devedesetih proročanski rekao: "Izabrali smo krivi alat da se borimo protiv ovoga što nam se događa, glazba ne može promijeniti svijet, kao što ne možeš promijeniti kotač na automobilu kad ti se probuši guma čekićem – krivi alat". Zašto je ovo bitno; bitno je iz razloga što je u posljednjijh 25 godina društvo na područiju ex Jugoslavije poseljačeno i zatrovano konzumerizmom, jednokratnim i jeftinim medijskim šundom do krajnjih granica. Posljedica toga je gubitak svakih kriterija; estetskih, moralnih, idejnih i ideoloških. Tako je i rock glazba vraćena tamo gdje je davno i počela – u podzemlje. Utjecaj KUD Idijota osjeća se i danas među određenim krugovima, srećom dobar glas prenosi se usmenom predajom i postoje nove generacije koje otkrivaju KUD Idijote. No, kritična masa publike koja je egzistirala 80-tih godina dajući život rock-u u Jugoslaviji, koji je po svojoj snazi bio treći najjači na svijetu, teško da će se ponoviti. Žalosno, ali istinito.
Ko je bio začetnik ideje o snimanju dokumentarnog filma o Tusti?
Ja. Rodom sam iz Pule, odrastao sam na glazbi KUD Idijota. Dio osnovne i cijelu srednju školu njihova glazba i poruke predstavljale su idealan soundtrack za odrastanje, ali to je samo početak... Pula je relativno mali grad i svi se manje ili više poznaju. Članove KUD Idijota poznavao sam jer sam izlazio na mjesta u kojima su oni već bili starosjedioci i postavili temelja tadašnje scene, kako glazbena tako i svjetonazorska, a to je nama bilo iznimno bitno! Kod Saleta, Frica, Ptice, a iznimno Tuste, nije bilo foliranja i glumatanja, oni su jednostavno cijelim organizmom živjeli radnički svjetonazor (budući da su svi dolazili iz takvih obitelji) i bili neposredan dio radničke sredine (radili u brodogradilištu Uljanik), a to nam je kao klincima nevjerojatno imponiralo. Mogao si uz pivu na šanku u rock klubu Uljanik s Tustom satima razgovarati o novim punk albumima ili socio-ekonomsko-političkom stanju bez obzira na našu generacijsku razliku. Mađutim, najbitnije je da su KUD Idijoti simbol slobodoumnog razmišljanja, neslomljivi temelj zdravog razuma i otpor bezumlju koji je odgojio niz generacija i ugradio im stavove koji se danas često zaboravljaju: čast, poštenje, jednakost, ljudskost i solidarnost. Na ovim prostorima ne postoji bend koji je idejno i idealistički ostavio takav utjecaj u tri desetljeća, dva sistema i dvije države. To je bila više nego dovoljna motivacija za film!
Koliko je bilo teško sakupljati materijal za ovaj dokumentarac?
Ako misliš na arhivski materijal, poprilično teško i taj proces još traje, i trajati će. Raspadom Jugoslavije televizijske arhive su se razdvojile i opustošile, gomilu stvari je nestalo ili zagubljeno i iznimno je teško doći do potrebnog materijala. S druge strane, postoje nezavisni novinari, snimatelji, prijatelji i fanovi koji nam se rado odazivaju i dostavljaju privatni materijal. Neizmjerno smo im zahvalni!
Kolika je sličnost Pule i Novog Sada, sudeći po tome da je Tusta oba mesta izuzetno voleo?
Fizički nikakva. Pula je grad na moru, Novi Sad je ravničarski grad. Arhitektura, geografski položaj, povijest... skoro da nema sličnosti, osim jedne bitne stvari – mentalitet i senzibilitet! Tu su puležani i novosađani vrlo vrlo slični; otvorenog duha, slobodoumni, prijateljski raspoloženi, uvijek spremni za zajebanciju; oba grada je kroz povijest uvelike obilježila rock muzika i naravno hedonizam – i jedni i drugi vole dobro pojest i popit. Nije nikakvo čudo da se Tusta lako sprijateljio s novosađanima i oženio novosađanku!
Pošto ste poznavali Tustu lično, kako je on doživljavao dešavanja devedesetih i sam raspad tadašnje države? Kako je Tusta, kao i ceo bend, reagovao na ignorisanje i svojevrsnu cenzuru njihove muzike neposredno posle raspada Jugoslavije?
Poprilično teško. Tusta je bio uvjereni i autentični antifašista, a tada je fažizam odjeven u krinku nacionalizma i patriotizma uvelike nadirao i prouzročio neviđeno zlo. Za vrijeme devedesetih KUD Idijoti bili su svrstani na takozvanu listu državnih neprijatelja kako su otvoreno govorili što misle o sukobima na ovim prostorima, nacionalizmu, mržnji i posljedicama politike tih godina. Njima je vrlo brzo postalo jasno da je rat paravan za veliku pljačku pod okriljem nacionalnih osjećaja i o tome su bez zadrške govorili. Dali su dva velika intervjua u Feral Tribune-u koja su podigla ogromnu frku. Nakon toga usljedila je cenzura i bojkot, ignoriranje od strane svih medija, zabrane na TV i radiju... Došlo je do toga da je se Tusti u Puli prijetilo bombom u sred bijela dana! Rijetki su otvoreno pričali o tome, ja znam da je tu bio već spomenuti Feral i Franci Blašković koji su se bez zadrške svrstali na njihovu stranu. Bend je tada bio pred prestankom djelovanja, jer od glazbe nisu mogli živjeti; rijetko im je tko u Hrvatskoj nudio nastupe, spasila ih je Slovenija jer su tamo održavali koncerte i imali veliku bazu fanova. Nakon turbulentnih devedesetih godina oni su bili ti koji su probili glazbenu barijeru između Hrvatske i Srbije, bili prvi koji su nastupali u Srbiji i prvi koji su ugostili srpske glazbenike u Hrvatskoj. Kako bi KUD Idijoti lijepo rekli "To pametnome govori sve, a budali ionako ne treba objašnjavati..."
Da li smatrate da na današnjoj pank sceni ima vise izvođača nego pre 20-30 godina? Koliko je pank "evoluirao" kroz vreme i kako vam se čini danas?
Itekako, neizmjerno više! Scena je aktivnija i življa nego ikada u svojoj povijesti i to je fenomenalno. No, ono što je tamna strana toga je činjenica da je ta scena mala i raspršena, punk više nije pokret koji će masovno regrutirati mlade generacije, sada to rade cajke i estradne pojave i pojavice. Vremena se mijenjaju, nažalost na lošije...
I za kraj, naravno, kada ćemo moći da pogledamo film?
Planirali smo film prikazati ove godine, no kako je tema velika i još uvijek snimamo i paralelno montiramo, to će biti neizvedivo zbog postprodukcije koja je zahtjevna i traži vremena. Biti će to sljedeće godine.
Intervju priredio: Srebrni Letač
Podeli sa prijateljima:
1 коментара:
Write коментараSrebrni je najbolji report kog sam ikada sreo <3
ReplyEmoticonEmoticon