10 TIPOVA GITARISTA

20:01
Pokušaću da kroz kratak prikaz obradim deset najčešćih tipova ljudi koji na svirkama sviraju gitaru (i još ponešto). Neke je lako prepoznati, jer je li, mlate skupim gitarama i prave nesnosnu buku misleći da su Van Halen koji će posle svirke u meljivom rok klubu povaliti pet grupie curica u backstage-u, a koji je zapravo magacin za piće. Neki su okej i povučeni, tako da ih nećete ni čuti zbog ovih prvih, a između cirkuliše veliki broj raznih zanimljivih ili nekreativnih kombinacija.


1. Klinjo koji ima cover bend – jedva skupljena ekipa, često sa dosadnim i dugačkim imenom kao „Ekološka katastrofa“ na primer, sviraju repertoar na kom su istovremeno Goblini, Maiden-i, Dire Straits i Električni orgazam. Klinjo je prosečan talenat sa lošom gitarom. Gleda da povremeno ispadne faca, malo digne gitaru u vis, malo skoči, ali ipak je sviranje na prvom mestu. Muči se, gazi, cima, grize, često pesme skida preko tablatura kad zapne, ali takvim tempom često kasnije završava u sasvim dobrom i respektivnom bendu.

2. Visoki žgoljavi tehničar – da ga jebeš, svaki koji prži devedeset tri note u sekundi često je takve telesne građe. Tu su dugački prsti, nalik kineskim štapićima, i neizostavan, do zla Boga ružan Ibanez s nekim okultnim nalepnicama koje ne razumeš, dok je Satriani centralno interesovanje. Osuđen na neki death/doom/technical metal bend, povučen u stranu izvlači priču na površinu, sve dok jednog dana ne batali metalisanje, pusti nokte na desnoj ruci i krene da svira Slobodana Trkulju u akustičnom maniru.

3. Mladi panker – poletni dečkić na sredini druge decenije života, svira raspalu Aster električnu ispred čijeg naziva je dodao slova „FL“ i generalno izlepio svoje svijetlo oružje raznim anarhijama, i sličnim anti- nalepnicama. Ima taj Kurt Cobain pogled dok peva, draže mu je da ga mrze zbog onoga što jeste, nego da ga vole zbog onoga što nije. Vans patike ili starke, uske farke, neuredna kosa, kao Sex Pistols ili sličan eksploatisani bend. Zna tri akorda (jer se cela diskografija Ramones-a zasniva na A - D - E rifovima, a od nje se još nije odmakao) iako je išao u muzičku, odsek klavir. Živi u tom nekom otpadničkom stilu dok je benda, a za punoletstvo prelazi u Nike i kariranu košuljicu i gura pevaljki stotku kinti u ruku, jer mu nije dala u sise da joj gurne.

4. Nabeđeni lik – misli da zna da svira. Početnik koji misli da zna da svira. Naučio je Smoke on the water, Nothing else matters i recimo Tišinu od Bajage, besan je što mu društvo nije alternativno i što ga niko ne jebe dva posto kad im tiho, aljkavo i van svake dinamike zasvira prve tonove Metallica-e, dok oni radije biraju YouTube i NE ZNAAAM JA DA MUŠKI POGINEEEM. Ide na časove i jedini bend je školski bend gde svira sa ostalim polaznicima. Vrlo često je on najstarija mrcina, pa ima čast da svira da bubnjarem od 8, pevačicom od 12 i basistom od 11 godina. Svira baladu, mlati gitarom, diže đavolje rogove, dok ga klinci gledaju i razmišljaju kako su se mnogo puta prejeli slatkog, ali nikad takav napad hiperaktivnosti nisu imali.

5. Lik koji je doveo ekipu – sličan prvom liku, često ima cover bend, ali na malo kvalitetnijem nivou. Često alfa i omega u bendu, grčevito drži sve konce. Ima solidnu opremu iako pevačica koja isto svira ima trideset puta jače pojačalo i trideset puta manje talenta. Publika je proređena, zato mu je zadatak da iscima svoju ekipicu koja će ga podržati. Na svirku mu jedva dođu dva druga s kojima nije baš u ljubavi, i drugarica na koju cedi suvu drenovinu, tako da ovi muški dođu kao kolateralna šteta. Pokušava da impresionira drugaricu, i to radi vrlo dobro, ali njeni ukusi su drugačiji. I dok nakon svirke pakuje kablove, „šalica na stranu“ momčić ga u kafeu Maćijato pakuje u njegovu nesuđenu ljubav i kreativnu muzu.

6. Matori gitarista – muzejski primerak, ne diraj – lomljivo! Cigara u usnama, lokalno pivo na pojačalu. Sa ekipom svira Osvajače i slične jednoćelijske kreacije, često gostuje po moto skupovima. Gitara mu je oguljena, polupana, izderana, prošla je s njim više nego supruga, pa često gitaru i naziva svojom ženom i nikom ne dozvoljava da je pipne ili proba. Svira kao da je rođen s njom, a sve je to rezultat beskonačnog okretanja istih pesama. Na neke nove i teže pesme pomalo cvika, ali ih brzo savlada jer ima godine iskustva. Često iza sebe ima album ili čak par albuma, za koje kasno saznaš i koji su izuzetan kvalitet, ali nažalost, broje jedva blizu hiljadu pregleda na YT-u.

7. Bucko – dobar lik. Sjajni dijamantski prsten izgubljen u slivniku među dlakama, štrokom i otpadom. Na bini za njega nema mesta, pa ga postave iza pojačala. Uvek pognute glave, često u nekoj neverbalnoj, „očnoj“ komunikaciji sa bubnjarem tokom svirke. Zna znanje, i jedini pored Matorog koji se zaista može nazvati gitaristom. U slobodno vreme vežba tehniku, brzinu, dinamiku, malo se bavi produkcijom, zanimaju ga i druge grane umetnosti. Nosilac kreativnih ideja u bendu, ostali ne mogu da isprate njegov tempo i često služe samo da lepe malter na njegovoj fasadi. 

8. Metal mašina 1 – ništa interesantno. Za njega postoji samo metal, Master of Puppets najbolji album ikada, Megadeth govno, Dickinson najbolji pevač na svetu. Prži solidnu gitaru sa oštrim i uglastim ivicama, želi biti najglasniji, ali ipak ima zavidnu tehniku (mada to može biti posledica kao što je kod Matorog). Smatra da je bolji od svog kolege iz sličnog benda, misli da samo on zna da svira, da se može i mora svirati samo metal, i ta ograničenja čine da njegov bend ima dvadesetoro ljudi u publici, od kojih šestoro radi u lokalu, a ostalo su mlade curice u Nightwish i Rammstein majicama i sa nekim strašnim sotonjarskim ogrlicama, božmesačuvaj.

9. Metal mašina 2 – vrlo interesantan lik. Svira u bendu koji se probio, imaju album ili dva, sviraju po regionu. Preboleo sve dečije bolesti, zna da kontroliše svoj scenski nastup, a i da pored toga pruži maksimum. Nije mu bitno da je glasan, to je posao tonca, bitno je da se ne izneveri publika. Sa njim možeš lagodno proćaskati nakon svirke, ako sviraš daće ti savet, čak će se popeti sa tobom na binu da ti pokaže kako radi digitalna delay pedala provučena kroz phaser. Ako ne sviraš, vrlo rado će nazdraviti sa tobom. Ne mora striktno da bude metal bend, ali najčešće su slučajevi takvi.

10. Umetnik – prethodni lik, podignut na viši transcedentalni i holistički nivo. Pitaš se kako istovremeno uspeva da svira gitaru, klavijaturu, udara sitne perkusije i peva. Pitaš se i kako uspeva da ima afirmisan bend, skuplja ploče, ima plaćen posao, ribu, i planira kupovinu sopstvenog, novog auta. Obično ga zanima ono iza muzike, kako nastaje, generalno fizika i nauka u muzici. Na svirkama je povučen, odmeren, lepo odeven i generalno izuzetno kulturan i vaspitan mladić. Ova je tačka pisana prema tačno određenim muzičarima, nije apstrakcija i prosek kao prethodnih devet, i trenutno su mi na umu samo dvojica koja se uklapaju u tačku.


Lista se ovde ne završava. Tu su još indie akustičari, koji često nastanu iz pomenutih pankera ali i dalje furaju neki šatro „weltschmerz“, suvi tezgaroši koji nisu vredni pomena, a mogu da se izrode ako muka natera iz nekog od prvih pet tipova, tu su i preletači koji počnu sa gitarom, pređu na bas i završe na bubnju pa smatraju sebe kompetentnima za svaki instrument, sole pamet svima počev od lika koji cepa karte na ulaz pa sve do lika iza bine koji se brine da je na bini sve kako treba. Veliki deo svih pomenutih tipova se nikad ne ostvari zbog nerealnih i egoističnih ambicija, dok se onaj manji deo iskristališe i pruži nešto zbog čega je vredelo cimati se po smrdljivim lokalima, miriti posvađanu ekipu, trošiti svoj auto i gorivo na prevoz opreme i ekipe, i generalno cimati se kroz sve moguće Scile i Haribde. 

Specijialni disklejmer za sve uvređene gitariste koji trenutno psuju majku autoru teksta: pošto i sam sviram deset godina, imao sam priliku da prođem kroz nekoliko navedenih faza, na konto čega sam ih i izveo ovde, kao i da sviram sa ljudima svih navedenih tipova, tako da tekst nije imao nameru nikoga da uvredi. Ako ste se baš ljutito uvredili, tim još bolje, sad znamo proveren recept kako šuknuti paljevinama. Hvala na pažnji.

Tihomir Škara

Podeli sa prijateljima:

Povezani tekstovi

Previous
Next Post »