Stvor – "Stvor" [recenzija]

17:16
Stvor – "Stvor" [recenzija]
Released 2016
Label: Take it or Leave it records
Genre: Metal
Review: Tihomir Škara

Nakon dva singla, koji se nalaze na kraju ovog albuma, bend Stvor objavio je prvi dugosvirajući album, jednostavno nazvan po imenu benda. Dualizam, suicid, gubitak sebe kao i globalni stav samo su neki od motiva ovog izdanja.

Dobar album, slušljiv, brzo prođe, ne umara, to je ono što zapravo kupuje na prvo slušanje. Malo hard core, malo groove, provuče se često i neki melodični refren ili gitarska harmonija koja je tu da oboji crnilo u kom album obitava. Album me po kompletnom konceptu i stilu podseća na hrvatski Ponor i njihovo izdanje "Ovo je kraj", sve je podređeno beznađu, uništenju, neslavnom završetku svega. Stvor povremeno prošara atmosferu belim nijansama, pruži naznaku nade u vidu pitanja, mada više retoričkih, da li smo morali da učinimo to što smo učinili. Dve numere su na engleskom, mada po prvi put mogu da kažem da nema razlike da li pevali na srpskom ili engleskom, utisak je isti. Najbitnije je to što se ne oseti da su momci hteli da se dokažu ili da izvedu neku idiotsku ideju sa promenom jezika, nego su izveli pesme na engleskom potpuno prirodno. Ako se udubite u slušanje, neće ni primetiti da je jezik promenjen, jer poruka i stav ostaju nepromenjeni. Sve numere su u nekom srednje blažem tempu, povremeno bržem, što je sasvim dobro jer im ostavlja sasvim dovoljno vremena da kažu sve što imaju, a slušalac može istovremeno da obradi sve informacije i da bude u toku sa svakom pesmom. 

Osetio sam na par mesta da se koristi "phaser" gitarski efekat, koji lično izuzetno volim, ali kada se s njime zna rukovati. Ovde je više upotrebljen da zamuti sliku, da malo začini atmosferu, i čini mi se da je zloupotrebljen, jer ga zaista ima previše i na nepotrebnim mestima. Ostatak zvučne slike je relativno dobar, nije se išlo predaleko sa fantaziranjem, sve je jednostavno, crno-belo i direktno. Dve pesme koje su snimljene i objavljene pre albuma, ostavljene su za kraj, kako ne bi stvarale dosadu onima koji su ih već čuli ranije, što je vrlo dobar potez u odnosu na suprotno verovanje bendova da je poželjno singlove staviti na početak albuma, pa se novije pesme, koliko god paradoksalno zvučalo, zapostave zbog već stvorene veze sa poznatim singlovima koji otvaraju album.

Dobar album, dopada mi se pristup i stav, nije nešto što se čuje svaki dan. Potrebno je još malo brusiti tekstove, zalaziti u nepoznato, otkrivati novu materiju pogodnu za opisivanje kroz muziku. Bez obzira na to, koliko god da je izdanje maglovito i depresivno, nosi ogromnu energiju i STVOReno je za malo širi medijski proboj koji zaslužuje.

Podeli sa prijateljima:

Povezani tekstovi

Previous
Next Post »