Estrada, gde se serviraju butkice, trake umesto sukanja, gomila alkohola, droge i seks koji se srozao na nivo ispod najobičnijeg animalnog poriva. Samo dno. Na svu sreću, uvek postoji alternativa, gde se iskustvo bazira na čistoj emociji, gde se iskrenost i pristup životu cene više nego sve ostalo, a muzičkoj podlozi ne mogu da odole ni najokoreliji rokeri, čak i metalci. Verovatno je većina čula za pevača ZokuBosanca. On je najpre čovek, jednostavan i nenametljiv, sa bosanskom dušom, što i on sam pevački potvrđuje. O njemu ne čitate po tabloidima, ne pojavljuje se u užasnim i bljutavim TV sadržajima – on ih, u pošalici ali i zbilji, kritikuje. Peva i o ljubavi, izgubljenoj, nađenoj, o previranjima duše, o Bosni, koja je kao toponim i amajlija, njegov zaštitni znak. Povod ovom intervjuu je njegov novi singl "Rijaliti", gde je pošteno stao na žulj istoimenoj medijskoj žabokrečini, ali i njegov, za mene lično kultni debi album, kao i njegova ličnost i skromnost, kao izgubljena vrlina. Pristao je da odgovori na pitanja našeg fanzina, stoga dobro razmislite koga birate za proroke našeg vremena: one koji su glasni i prazni, ili one koji imaju dušu i istupaju kao obični ljudi. Dame i gospodo, Zoka Bosanac deli sa nama i dobro i zlo...
Photo: Jovan Mihajlović – Helly Cherry
Najpre da te pozdravim u ime redakcije Principa. Kaži nam kako si krenuo da pevaš, šta je to što te pokrenulo?
Zoka: Pozdrav za redakciju Principa, od mene koji i sâm imam principa! Moji počeci po pitanju muzike su od malih nogu, bar što se tiče ljubavi za muzikom! Nažalost, došao je rat i morala se mjenjati sredina, škola, društvo itd... A uz sve to i boriti se za egzistenciju! Tako da sam počeo da se bavim švercom sa 13 godina, ali i dalje je muzika bila u srcu! Trgovao sam i pjevao! Da sad ne spominjem gdje sam sve bio... Dolazim u Novi Sad, 2000. godine i tu isto krećem sa pijacom, trgovanjem. Upoznajem tu par muzičara koji sviraju po lokalnim kafanama i krećem da pjevam sa njima. Na proslavi rođendana 2006. godine upoznajem Slobodana Lukića, tekstopisca i kompozitora koji mi predlaže da probam nešto da snimim! Naravno, ja sam takvo nešto jedva čekao i 2008. godine se upuštam u snimanje CD-a! Za mnoge čudne i lude tekstove, kako je neko stručno naziva – treš muziku. To izdajem za TV Dugu koji su malo teže prihvatili da tako nešto objave. Ali, morao sam da snimim dvije pjesme, zavičajne, od kojih jedna nosi naziv Amajlija, po kojoj je album naslovljen.
Tvoj prvi album "Amajlija" je, što se tiče nas koji ne slušamo često narodnjake, bio pravo otkriće. Kako si se osećao prilikom snimanja albuma, opiši nam tvoje iskustvo?
Zoka: Moje iskustvo po pitanju snimanja tada je bilo jako srećno, a i čudno, jer sam se sa tim studijskim poslom prvi put susreo! Pomalo i teško, zbog rada na pijaci, pa posle pijace u studio. Bilo je to baš pretoplo ljeto, tako da je bilo i dosta znoja uz sve to! Ali, evo jedna anegdota: uz sve te vrućine, jedan dan je došla kiša i osvježenje, pa smo se dogovorili sa momcima iz studija da snimamo. Negdje na pola snimanja jedne pjesme, sad tačno ne znam koje, opalio je grom negdje blizu i nestalo je struje! Tako da ništa nije bilo od tog dana – noći od snimanja. Sve u svemu, bilo je svega pomalo…
Kakvu muziku slušaš privatno? Koje izvođače bi izdvojio kao omiljene? Ili možda imaš neki omiljeni bend?
Zoka: Privatno slušam bukvalno sve i svašta! Zavisi od raspoloženja i svega pomalo, gdje se nalazim i sa kim. Ali, obično slušam muziku iz 70-ih i 80-ih godina, da li narodnu ili rok, svejedno. Kažem, od raspoženja zavisi kada sam za šta... Omiljeni bend mi je Nervozni Poštar, pa onda ostali! Pjesama ima dosta koje volim, to je teško odlučiti. Što od rokenrola, što od narodne, imao bih nabrajati iha-haj, ali ‘ajde eto od Nervoznih momaka "Salko Dinamitaš"!
Ko piše reči i muziku tvojih pesama? Pošto su stihovi veoma lične prirode, i govore o ljubavnim uspesima, neuspesima, o zavičaju... ali, često upućuješ i kritiku, skrivenu u stihovima...
Zoka: Tekstove i muziku je uradio Slobodan Lukić za čitav album "Amajlija", i za četiri nove pjesme ("Pesma o Bošku", "Kakva žena takvi i rogovi", "Štrand", "Kralj"). Najnovija pjesma "Rijaliti" i "Renge Rover" nisu njegove. Inspiraciju sigurno dobija iz ličnog iskustva i iz životnih priča društva sa kojim se druži! Tako, kada se tu doda malo mašte, eto stiha i pjesme. I uz sve to, uz pokoje piće, sigurno lakše se piše!
Nedavno si nastupio sa punk-folk atrakcijom Brkovi, kakvi su utisci?
Zoka: Bilo je odlično! Odpjevao sam tri pjesme "Pištolj i Bosanac", "Moja žena ima švalera" i "Kristinu". Publika je počela da skandira moje ime, pa sam bez muzike odpjevao strofu i refren od Brkova (pjesme "Šef" i najavio ih... Oni koji su bili kažu da sam bio na nivou. E, sad ne volim sam sebe tu da hvalim. Šta još da dodam, to mi je prvi nastup pred tolikom publikom. Mislim da sam se dobro snašao u svemu tome!
Šta misliš o ovoj državi, kao običan čovek i umetnik?
Zoka: O državi? Ajoj, pa šta da mislim, država kao država, ima svoje zakone itd. Opet je i preljepa, kao i čitava bivša SFRJ. Kada se ode iz zavičaja skoro da je svejedno gdje smo. Negdje sam pročitao da je država onakva kakva joj je i muzika! Mislim da smo malo posrnuli u zadnjih 20 i kusur godina, ali nadajmo se boljem! Samo da rata ne bude!
Iz pojedinih pesama forsiraš ženski rod; neke su srećne, šaljive priče, a neke su veoma tužne i pesnički izrečene. Postoje li neke anegdote vezane za Kristinu i majku i ćerku koje pominješ?
Zoka: Naravno, žene su uvjek skoro glavna tema! Opet kažem, pjesnik se bavi životnim temama iskrenim i istinitim pričama! Negdje njegovim, negdje iz tuđeg života ispričanim doživljenim događajima! Ćerka i njena mama su danas priče, skoro pa normalne. Negdje skoro sam upoznao mamu i dvje ćerke da rade posao. Što se tiče Kristine, isto je priča o čovjeku koga je ostavila žena! Nažalost i sina, pa se brine o njemu... ubačena je opet doza humora – "sedam zubića" na koje se ljudi sprdaju da izvineš. Kome od nas roditelji nisu čekali da počnu da rastu zubići!? I ostale pjesme su tako napisane, uglavnom.
Da li sebe smatraš zvezdom? Imaš super pesme, spotove, da li si se promenio otkad imaš medijsku pažnju?
Zoka: Ta rječ "zvjezda" je na TV-u svakog vikenda, pa skoro i svakog dana! Ovde na zemlji ima više zvjezda nego na nebu, izgleda! Mislim da sa tom rječi "zvjezda" i djecu uče da postanu budući bolesnici ovog društva. Ne! Ne mislim da sam bilo kakva zvjezda! Ja samo radim ono što volim i ono o čemu sam maštao! Zvjezde su na nebu! Ja sam još na zemlji. Promjenio sam se. Svaki dan starim i vidim poneku sjedu, ali, u duši sam još onaj dječak koji samo voli da pjeva i sanja o ispunjenju snova. Ako neko poželi da je zvjezda kao Zoka Bosanac, neka dođe da me zamjeni koji dan na pijaci i vidi kako živi zvjezda.
Imaš li neke planove za budućnost, novi album, spot?
Zoka: Naravno da da! Čovjek bez planova je kao u današnje vrjeme ovo čitavo društvo bez klanova! Potrudiću se da uradim koliko mogu, bez obzira da li imam velike kritike i ogovaranja! A, sa druge strane, i zbog onih koji me slušaju, pa zbog toga moram. Pošto je danas sve najviše komercijala, potrudiću se da ostanem na svom putu! A i sve zavisi od prokletih para! Ko zna šta nosi dan, a šta noć? Sve je to možda gore u zvjedama zapisano. Vidjećemo, a čuće se valjda. Toliko!
Pozdrav za redakciju od Zoke Bosanca iliti Zorana Repca!
Intervju priredio: Desya Lovorov
Fotografija: Helly Cherry
Podeli sa prijateljima:
EmoticonEmoticon