Brutto Netto Ghetto – Obzorja [recenzija]

12:04
Brutto Netto Ghetto – "Obzorja"
Released 2015.
Label: Korpapunazecevareords
Genre: Hip-hop
Review: Tihomir Škara

Brutto Netto Ghetto je hip-hop trio iz Osijeka, na čijem čelu se nalazi basista i pevač benda Bugarska skupština. Koliko sam uspeo da shvatim iz preslušanog, ovo što stvaraju je stara škola hip-hopa koja je danas zapostavljena zbog mainstream levata koji na ime svojih mekanih rima uzimaju ogromne pare. 

Beat-ovi su i više nego zarazni, od početka do kraja albuma nema stajanja, isti tempo, ista energija, dobre muzičke ideje potkovane jasnim rečima, bez ikakve zavijene ili mistične filozofije samo za odabrane. Tu su socijalne teme, političke priče o profiterima, mafijašima i nekim boljim ljudima koji su zaista shvatili suštinu politike i prava ljudi. Takođe, tu je i tema samostalnosti, pitanje da li čovek svoju ličnost gradi na lažima, uvrnutim projekcijama roditeljskih kompleksa ili zaista polazi svojim, jedinstvenim putem. Sredina albuma postaje malo žešća, javlja se distorzija i pesma o prosečnom i običnom čoveku. Želeo je samo dostojanstven život, bez velikih prohteva, porodici je obezbeđivao sve, a sebi uzimao minimalno. Ali briga o drugima često donosi probleme pojedincu, pa je naš običan čovek prokletstvom i bahatošću drugih upao u tuđe krugove pakla koji su se tragično završili na pruzi. Ovo je najžešća pesma na albumu, okuplja sve teme u jednu, sve aspekte života sabira na jednom mestu, a zatim se teme opet lagano odvijaju i razilaze. Nakon nje sledi pesma po kojoj i album nosi ime, koja me malo melodičnija i delimično lakša za svariti od prethodne, što muzički, što tematski. Generalno, ceo album je bogat jednim odmerenim nihilističkim stavom, koji malim prstom nokautira sve nabeđene, „odrasle“ i jasno projektovane osobe, koje misle da je plan koji imaju zapravo lično njihov, a nikako zamisao jedne krupne ali nevidljive i teško shvatljive mašinerije u kojoj se svi lagano krčkamo.


Ovaj album u sat vremena priča tragičnu priču današnjice, priču preživljavanja u moru čovekolikih, bezumnih grešaka, koje teturaju u trodimenzionalnom prostoru i šire svoju zarazu kao polen. Tekstovi su opširni i malo ih je teže uhvatiti i ispratiti kompletnu nit, ali se nakon par slušanja suština slegne, a udarna mesta se dobro upamte. Produkcija je na solidnom nivou, odličan posao odrađen u kućnom studiju. Poslednja pesma zapravo objašnjava suštinu DIY produkcije muzike. Sve u svemu, voleo bih da mogu da „posadim“ nekoliko sebi poznatih osoba na jednom mestu i okrećem im ovaj album dok ne počupaju kosu od besa, vrištanja i prihvatanja sopstvenog poraza, a dok mi se ta prilika ne ukaže, brusiću svoj mentalni potencijal ovim albumom i izuzetnim rečima na njemu.

Podeli sa prijateljima:

Povezani tekstovi

Previous
Next Post »