Po Kratkom Postupku - U raskoraku (recenzija)

01:22
Po Kratkom Postupku - "U raskoraku"
Released 2015
Label: Slušaj Najglasnije
Genre: Punk-Rock
Review: Arturo Bandini
Nije nimalo lak zadatak biti objektivan u recenziranju novog albuma benda čija se stara stvar (u ovom slučaju - "Zidovi") nalazi u privatnoj top 5 listi omiljenih pesama domaćeg panka. Imam utisak da im ne bih zamerio ni da su napravili govno od albuma (što ovaj, naravno, nije), baš iz razloga što gajim izvesnu dozu poštovanja prema "Zidovima".

Elem, singlom Ne traži razloge, beški bend Po Kratkom Postupku je najavio novi EP album "U raskoraku", a izdao ga pod etiketom izdavačke kuće "Slušaj najglasnije" iz Zagreba, koja je dobro poznata široj underground publici, i ne treba je posebno predstavljati. Živimo u vremenu u kojem je najpopularnije sredstvo informisanja – internet – pretrpano informacijama i kada se sveži sadržaji, kao na traci smenjuju, prebrzo gutaju, a vremena za varenje pojedenog gotovo i da nema, jer ga smenjuje novi sadržaj i to tako cirkuliše u nedogled. To je isto kao kad se zasitimo hranom bez hranljivih materija. Svi sadržaji se prihvataju površno, i bez ikakve želje da se suštinski protumače. Ta globalna površnost je dovela do tog stadijuma da se slušanje LP albuma može smatrati podvigom. Pretpostavljam da je PKP prilično svestan ove činjenice i da se iz tog razloga odlučio na kraću formu izdavaštva, koja je efektnija, ne zamara letargičnog konzumenta i može se reći da su obe strane na dobitku.

Album sadrži pet autorskih pesama i jednu obradu, a radi se o pesmi Ne mogu da pobegnem kultnog subotičkog benda Džukele. Ono što se odmah da primetiti prilikom slušanja početnih tonova je promena na vokalnoj poziciji i to formira sasvim novu dimenziju zvuka. Prethodni pevač je hrapavim glasom, rečeno muzičkim slengom, melodično “prljao” već dovoljno prljavim tonovima obojen zvuk i na trenutke činio da slušalac više puta vraća isti deo pesme, ne bi li se razumela ispevana reč, dok su kod novog dase za mikrofonom reči kristalno jasno otpevane i može se reći da je “sprao” nečistine i zvuk benda, u vokalnom pogledu, napravio melodičnijim. 

Sama produkcija je na prilično dobrom nivou, obazirući se na pravac muzike kojim se ova ekipa bavi. Vidi se da dobro funkcionišu na probama i koncertima (nisam imao prilike da ih čujem uživo, pa je ova teza samo puka pretpostavka, jer produkcijska šminka može svašta da napravi). Nisu odmakli puno od svog esencijalnog zvuka. Ostali su dosledni u tom pogledu, jer su agresivni bubnjevi, pršteća gitarska distorzija, Rancid-ovske bas linije i dalje na istom nivou, kao i na prethodnim izdanjima. 

Iako je ovo tročlani sastav, može se primetiti da zvuk nije ostao “prazan” na mnogim solo deonicama. Postoje bendovi koji jednostavno ne žele da snime druge gitare, na deonicama gde je neophodna, ukoliko nemaju drugog gitaristu. Međutim, PKP nije zauzeo ovakav stav, a to je rezultiralo da finalni zvuk ispadne sasvim pristojno na albumu. Ne znam kako je na živim svirkama. 

Iako je pank forma izražavanja u kojoj muzička složenost i perfekcija nisu neophodne stvari, ovim momcima se mora odati priznanje za kvalitetno riljanje. Uvežbano, čvrsto, zvučno i zadovoljava sve kriterijume garažnog roka, kojim se ovi momci služe, ne bi li slikovito opisali svoj zvuk. Velika manjkavost panka je u tome što je, na neki način, sve rečeno i odsvirano na dobro prepoznatljiv način, pa stoga, usled hendikepa u inovacijama, sve više punk bendova upada u šablon, i muzički i poetski, i dovodi nas do onog déjà-vu (već viđenog) momenta. Takvih elemanata ima i na ovom izdanju. 

Prva pesma je "Svi oko mene", koja nije teško razumljiva ljudima iz velikih gradova, ali ipak smatram da je bliža stanovnicima provincije. Dobro je opisana alijenacija u modernom svetu, a ako u večernjim satima prošetate ulicama sopstvenog grada, shvatićete pravo značenje ove pesme. Nakon nje – "Lažu te". Politička pesma koja govori o nemaru egoističnih političara kojima je jedino bitna “sopstvena guzica”. "Od nule ponovo" je treća numera i pripada grupi motivacionih pesmama, koje nazivam “feniks iz plamena”. Četvrta na ovom izdanju je obrada Džukela - "Ne mogu da pobegnem". Nakon nje, ide priča o bednim dušama - "Ne traži razloge". I za sam, kraj numera po kojoj album nosi ime – "U raskoraku" koja opominje i tera slušaoca da se dublje zamisli stihovima “Život nikog ne čeka, neće ni tebe čekati dok praviš korak napred, a u nazad tri” 

Suma sumarum, za punk, odnosno underground standarde, ovo je sasvim solidno izdanje stoga je (subjektivna) ocena: 


******** U međuvremenu, tj. 30. marta, bend je ekranizovao već dobro poznatu stvar sa albuma, Ne mogu da pobegnem (Džukele cover). Spot možete pogledati ovde *********

Podeli sa prijateljima:

Povezani tekstovi

Previous
Next Post »